BIO4 Kampus 1
Beograd   2022

BIO4 Kampus

strelica
BIO4 KAMPUS 2

Međunarodni konkurs

1/5 ravnopravnih prvih nagrada

Lokacija

Beograd

Godina projektovanja

2022.

Autori

Dejan Miletić | Milan Vujović

Saradnici

L.uka Vujović | I.lija Srdanović | N.ikola Šavikin | N.ikola Popović

Projekat kompleksa BIO4 kampusa predstavlja kompleksan i slojevit arhitektonsko-urbanistički zadatak u više ravni konceptualizacije. Kompleks je programski osmišljen kao savremeni naučno-obrazovani kampus u kome se u programskom smislu prepliću i dopunjavaju različiti sadržaji i celine. U predloženom rešenju ovi sadržaji su načelno grupisani u tri prostorne celine.

 

Prva je pozicionirana u severozapadnom delu lokaliteta, prema raskrsnici ulica Vojvode Stepe i Kumodraške. U ovom delu kompleksa nalaze se naučne i obrazovne institucije: Farmaceutski fakultet, Biološki fakultet, Kompleksi naučnih instituta 1 i 2, kao i objekat vivarijuma i objekti razvojnih odeljenja za industriju, inkubatora i centra za ideje. U centralnom delu lokacije pozicionirani su objekti za smeštaj studenata i nastavnika sa pratećim uslužnim sadržajima (studentski dom, hotel...).

 

U delu lokacije koji je pozicioniran na južnoj i jugoistočnoj strani nalazi se kompleks komercijalnih poslovnih objekata čija konkretna namena nije precizno definisana programom a koji su namenjeni za razvoj centra i uvođenje partnerskih kompanija i naučnih institucija u kompleks u budućnosti. Pored navedenih celina u centralnom delu kompleksa prema ulaznoj partiji iz ulice Vojvode Stepe, projektom je predviđena pozicija glavnog pristupnog trga kao središnjeg prostora za kretanje i komunikaciju korisnika. Sastavni deo ovog javnog prostora čini i kompleks kongresnog centra i minglarijuma" sa svojim pratećim ugostiteljskim i kulturnim sadržajima koji gravitiraju ka glavnom trgu (restorani, kafei, sale za sastanke i kongrese, prostori za odmor, rekreaciju i opuštanje).

 

Pristupni trg je pozicioniran tangencijalno u odnosu na ulicu Vojvode Stepe u središnjem delu lokacije. Od ulice je odvojen parkovskom zelenom površinom sa visokim zelenilom koje je delimično sačuvano iz postojećeg fonda, Ovim odvajanjem postignuto je da se kompleks sa svojim sadržajima dodatno povuče" od saobraćajnih tokova i da se već na samom ulasku u kampus postigne željena ambijentalna situacija. U tom smislu, čitav kompleks je projektovan sa idejom o izgradnji održivog mikro-eko sistema u kome bi se postigla maksimalna prostorna izolacija" u odnosu na negativne uticaje buke i zagađenja. Ovi ciljevi su u konceptu projekta istaknuti kao najbitniji jer je atmosfera čitavog kompleksa pre svega. podređena koncentraciji, naučnom radu i neophodnom ambijentalnom miru koji takav rad zahteva.

 

Sredstva za postizanje ovako postavljenih ciljeva mogu se podeliti u dve grupe. U prvoj su striktno kompozicioni elementi urbanističke i arhitektonske kompozicije čijom se primenom definišu glavni pravci distribucije kretanja, orijentacija blokova i objekata, dimenzionisanje mikroambijenata, aeracija i pravilna insolacija svakog pojedinačnog segmenta u kompleksu. Druga grupa sredstava bazirana je na primeni projektantskih alata i arhitektonskih elemenat koji dopunjuju ukupni prostorni koncept a tiču se upotrebe ekoloških, zelenih i funkcionalno održivih ambijentalnih podskupova u prostornom mozaiku kompleksa. Ti elementi su: zeleni krovovi, krovne bašte i terase, primena duplih fasada i energetski efikasnih fasadnih elemenata i materijala koji se koriste u potpunosti u skladu sa morfologijom urbanističke kompozicije, terena i pozicije kompleksa. Ideja je da se korisnik kompleksa u svakom trenutku nalazi u okruženju koje obiluje zelenilom, svežinom i mirom i koje omogućava maksimalan komfor za koncentraciju i rad.

 

U vertikalnom planu kompleksa, pre svega treba istaći izuzetno složene uslove koji proizilaze iz morfoloških osobina terena. Lokacija se nalazi na terenu koji je pokrenut i čija je visinska dinamika izražena u 20 metara razlike između najviše i najniže tačke lokaliteta. Ovaj pad se u odnosu na oblik parcele razvija po dijagonali tako da je i pozicioniranje objekata u vertikalnom planu predstavljalo jedan od projektantskih izazova. U tom smislu konceptom je predvideno da se objekti na lokaciji grupišu u nekoliko visinskih razreda" koji se kaskadno prostiru po terenu. Na taj način se postiže utisak da čitav kompleks prirodno izrasta" iza terena, da sa njim uspostavlja jasan prostorni dijalog i da zajedno čine logičnu funkcionalnu i estetsku celinu.